300. obljetnica pobjede nad Sinjom uz Gospin Zagovor

Dolazak u Sinj 

Bježeći pred Turcima, franjevci iz Bosne i Hercegovine (Rame, Šćita, Prozora, Bugojna, Kupresa, Tomislavgrada, Livna...) dovedoše brojno pučanstvo u listopadu 1687. godine i naseliše Sinj i Cetinu. Razmjestivši narod po Cetinskoj dolini i Zagori, preko Dugopolja i Klisa stigoše u Split. Gradska uprava im dodijeli staru benediktinsku opatiju na Sustipanu. Godine 1692. tursku mošeju na današnjem groblju sv. Franje pretvoriše u crkvu sv. Franje, a uz crkvu sagradiše i mali samostan. Kad je samostan bio gotov, fratri se povrate iz Splita u Sinj. Jedan dio fratara nastani se u novosagrađenom samostanu, a nekoliko njih u kuli bega Sultanovića u Čitluku. Svetu sliku Majke od Milosti nisu odmah donijeli sa sobom, nego su je povjerili fra Anti Pletikosiću da je u Splitu čuva, a kad završe građevinski radovi da je donese u Sinj. I kad je došao taj dan, fra Ante ju je nosio - pješačeći po noći prečacima, a da nitko nije ni slutio da nosi svetu Sliku. To je najstarija i najdulja procesija sa Slikom “Majke od Milosti”. Kad je stigao na Radošić, dojavi fratrima, a oni skupiše obližnji puk, iziđu u procesiji pred sv. Sliku, i s velikim veseljem, molitvom i pjesmom doprate je do crkvice sv. Franje. Stave je na skromno pripremljeni oltarić da je vjernički puk može gledati, slaviti, zazivati, moliti. I tako se konačno sv. Slika nakon mnogo godina skrivanja i selidbe nastani u Sinju. Glas da je Gospina slika donesena u Sinj brzo se proširi i uskoro iz okolnih mjesta započeše hodočasničke procesije.

Crkva pod kamičkom

Mjesto na kojem se nalazio samostan i crkvica na groblju sv. Franje nije bilo prikladno za Marijino svetište. Stoga su fratri molili mletačke vlasti da im dodijele novo mjesto gdje bi mogli graditi svetište i samostan, i tako ishodiše nenastanjeni ravničarski prostor ispod Kamička. Pokretač ovog projekta bio je gvardijan fra Pavao Vučković, jedan od najsposobnijih, najučenijih i najutjecajnijih franjevaca u drugoj polovici 17. i prvoj polovici 18. stoljeća.

SLIKA GOSPE SINJSKE(OKIĆENE)

Tek nakon posredovanja splitskog nadbiskupa Cosmija, koji se pismom od 8. rujna 1697. godine obratio mletačkim vlastima, isho- đene su potrebne dozvole za gradnju. San fratara počeo se ostvarivati. Nacrt je izradio arhitekt Antun Benoni. U veljači 1698. godine fra Pavao sklopi pogodbu sa zidarskim majstorom Ivanom Macanovićem,

SLIKA OPSADE SINJA,1715g.

rečenim Ragužaninom, da gradi crkvu i samostan. Crkva je bila duga 27,5 metara, a široka 15 metara. Imala je pet kapela, sa svake strane po dvije i jednu iza velikog oltara. U velikoj kapeli iza oltara bio je i svećenički kor, a ispod kora kripta za ukop redovnika. U crkvenoj lađi nalazili su se grobovi za pokapanje vjernika. Samostan je trebao biti uz crkvu četvrtastog oblika s dvorištem (kloštrom), trijemom i bunarom u sredini. Pripreme su krenule dobro, ali su uskoro nastupile nove nevolje. Mustaj-paša Daltaban u listopadu 1698. godine prijeđe Cetinu i udari na Čitluk. Fra Pavao Vučković se sa sedmoricom fratara našao u Sultanovićevoj kuli iz koje su Turcima pružali otpor. Barut im se u kuli zapali i raznese kulu, a oni pokušaše

FRA PAVAO VUČKOVIĆ,KIP

bijegom spasiti glavu. Svi osim fra Pavla izginuše, a njega Daltaban kao uznika odvede u Bagdad. Početkom 1699. godine, dok je fra Pavao još bio u uzništvu, postavljen je temeljni kamen novom svetištu i samostanu pod Kamičkom. Nedostatak novca i stalna opasnost od Turaka usporavali su radove. Fra Pavlovim povratkom iz uzništva 1703. godine stvari su krenule mnogo bolje. U siječnju 1705. godine Senat je odredio pomoć koja će se izdvajati od desetine, a opći providur je odobrio da se tijekom deset godina, od 1705. do 1715. godine, za gradnju izdvaja trećina od desetine iz Cetine. Samostan pod Tvrđavom izgorio je 1715. Fratri nisu imali kamo te useliše u nedovršeni samostan pod Kamičkom, a i sliku Majke od Milosti prenesu u novu crkvu. I kad su se svi ponadali boljim i mirnijim danima, evo nove nevolje. Na svetkovini Triju Kraljeva 1715. godine stiže vijest u Sinj da su Turci navijestili rat Mlečanima. Na Prologu 23. srpnja 1715. godine tri puta puče mali top, prangija. Bijaše to znak naše straže da je turska vojska krenula iz Livna. Serašćer Mehmed-paša, poturica Ćelić, s mnogobrojnom vojskom (prema nekima 60.000) prijeđe preko Prologa. Od fratara neki pođoše u Split, a fra Pavao s još šestoricom, uzme sliku

                                                       KRUNJENJE GOSPE SINJSKE

Majke od Milosti, spremi je u sanduk i s njom se skloniše u Tvrđavu, u kojoj se nalazila kršćanska posada od 700 branitelja. Turci na prijevaru osvojiše Vrliku, a nakon žestokog otpora i Otok na Cetini i utabore se pod Sinjem. Novu crkvu pod Kamičkom zapališe 8. kolovoza. Sve je u njoj izgorjelo, ostadoše goli zidovi. Juriš na Sinj započeo je 8. kolovoza. Topovima su neprestano tukli, a zidine su počele popuštati. Dana 14. kolovoza 1715. godine bio je opći juriš. Kroz to vrijeme fratri, žene, djeca i ostali koji ne bijahu za borbu, molili su pred Marijinom slikom za pomoć. I Bog je pomogao. Marija je dala takvu hrabrost braniteljima da se viteški braniše, obraniše i pobjediše. Neprijatelj je bio odbijen i savladan. Izjutra, na blagdan Velike Gospe, nijednog Turčina nije bilo pod Sinjem. Kao spomen na slavnu Gospinu pobjedu igra se u Sinju viteška igra Alka. -.Poslije slavne pobjede fratri su nastojali što prije osposobiti crkvu pod Kamičkom. I već je 1721. godine ponovo pod krovom. Željeli su prenijeti i Gospinu Sliku, ali se tome usprotiviše časnici i vojnici u Tvrđavi. Fra Pavao odlazi u Veneciju do samoga dužda. Čuvši zašto je došao, dužd izda naredbu generalu Dalmacije Diedu da se Gospina Slika preda redovnicima. Ovaj odmah javi sinjskom providuru Semitekulu neka se postupi po duždevu nalogu. Nije bilo druge, i fratrima je dopušteno da uzmu svetu Sliku. U Tvrđavi je najprije otpjevana sv. misa, a onda u procesiji svetu Sliku donesoše u novu crkvu. Fra Petar Filipović, koji je bio nazočan kad se sveta Slika prenosila, veli: “Da je tada vidit plač oni koji bijahu u gradu, i onoga puka, koji bijaše na dvoru, prvi plačući od žalosti, a drugi od velike radosti, istinito kamen bi proplakao.” I tako je Marijina slika donesena u novu crkvu pod Kamičkom, stavljena na oltar na kojem bdije do dana današnjeg. Gospinu crkvu i dalje je trebalo popravljati i uređivati. Veliku promjenu doživjela je 28. studenoga 1769. godine kad je Sinj i njegovu okolicu zahvatio neobično jak potres. 

CRKVA GOSPE SINJSKE

Nastradala Gospina crkva vapila je za temeljitim popravkom. I sam stari nacrt znatno je izmijenjen. Kapele na južnoj strani su sru- šene, a na sjevernoj strani zazidane. Crkva je dobila jednostavan oblik pačetvorine. U lađi se nalazio glavni oltar, iza njega kor. Na mjestu starog oltara, koji i nije bio dolično prijestolje Majke od Milosti, 1795. godine postavljen je novi, barokni, mramorni oltar. Pri dnu oltara ostavljen je i prolaz da vjernici mogu hodom ili klečeći obići oko Gospina oltara. Postavljene su i dvije ploče na ulazima dvaju prolaza. Desna je napisana na latinskom, a lijeva na talijanskom jeziku. Na desnoj piše (u prijevodu): “Bogorodici Majci milosti, koju su fratri kao bjegunci od strašnoga turskog nasilja 1687. godine iz Rame donijeli. Stanovnici Podvaroša i Sinjske krajine, izvršujući zavjet kada je uokolo vladala kuga 1764. godine, za providura blage uspomene preuzvi- šenoga Leonarda Balbija, ovaj oltar od temelja počeše graditi i potom završiše 1795. godine.” Godine 1798. postavljen i novi strop na Gospinoj crkvi. Time su završeni i radovi oko uređenja u 18. stoljeću. U 19. i 20 stoljeću Gospina je crkva više puta obnavljana, popravljana, ali se stil gradnje nije mijenjao. Crkva je jako stradala u Drugom svjetskom ratu. Ono najnužnije na crkvi za službu Božju popravljeno je 1945. godine, a temeljite obnove Gospina Svetišta učinjene su 1975. i 1976. godine te od 2000. do 2003.

Zvonik Gospe sinjske

Uz crkvu je sa sjeverne strane 1775. godine bio izrađen mali zvonik od domaćeg kamena. Malen, neugledan nije bio ures Svetištu, pa je trebalo sazidati novi, primjereniji Svetištu. Nakon mnogo nevolja, molbi i dogovora bi obznanjeno Sinjanima da će temeljni kamen novom zvoniku biti položen i blagoslovljen 19. srpnja 1896. godine. Splitski biskup K. Bonefačić blagoslovio je 25. rujna 1927. godine četiri nova zvona (A-FIS-E-D) poznate mletačke radionice De Poli iz Vittorio Veneto, a 3. listopada iste godine i novi, krasni 43,5 metara visoki zvonik, najljepšu građevinu Sinja do dana današnjega.

Gospa Sinjska 

Najvrjednije što Sinj i Cetinski kraj imaju jest Čudotvorna slika blažene Djevice Marije – Majke od Milosti. Slika se može ubrojiti među najljepše slike što ih je stvorila kr- šćanska umjetnost. Naslikana je na platnu: 58 cm je duga, 44 cm široka, a ne prikazuje cijeli lik Majke Božje nego samo poprsje. Glava je blago nagnuta prema lijevom ramenu. Čelo joj je visoko, a oči uprte prema dolje. Blago rumenilo prelijeva joj desni obraz, a vidi se i malo vrata. Ispod koprene nazire se tamnokestenjasta kosa. Poviše glave preba- čena je dvostruka koprena: gornja koja je svijetlozelene boje podšivena blijedožutom podstavom i spušta se niz leđa sve do dna slike, i donja  tamnopepeljaste boje, vrlo prozirna i

SLIKA ČUDOTVORNE GOSPE SINJSKE(bez nakita)

u lijepim se naborima savija oko ramena i gornjeg dijela prsiju, a kroz nju se nazire uho. Lice je blago, malo sjetno, ali ljupko i dojmljivo. Oko glave je velika svijetla, nenametljiva aureola nagnuta prema položaju glave. Naslikao ju je nepoznati mletački slikar, ali se ne zna točno kada. Fra Stanko Petrov misli da je naslikana u 16. stoljeću. Nakon obrane i slavne pobjede 1715. godine časnici i vojnici skupiše 80 cekina i dadoše skovati u Veneciji zlatnu krunu ukrašenu viticama i anđeoskim glavicama kojom će okititi Marijinu sliku. Na njenom dnu upisaše: In perpetuum coronata triumphat (Zauvijek okrunjena slavi). Tom krunom svečano ju je nadbiskup Cupilli okrunio 22. rujna 1716. godine. Zbog tog dodatnog uresja, od Marijine slike danas se vidi samo lice i maleni rub koprene. Sve je drugo prekriveno zlatom i biserjem. Na glavi je kruna od suhoga zlata. Sa strane i sprijeda urešena je zlatnim lancima, kolajnama, naušnicama, prstenjem, križevima i drugim nakitom. Na sredini prsiju su tri velika srca. Ispod vrata lijepo pletena mrežica od mnogo zrnaca sitna bisera. To su darovi pobožnih vjernika Majci Mariji za primljene milosti. Godine 1748. pozlaćeni drveni okvir, jednostavan i skroman, zamijenjen je novim srebrnim, izrađenim u Mlecima. Sve ovo ima i povijesnu konotaciju. Među ostalim i to što su Hrvati kroz stoljeća bili na vjetrometini pa su, pored svoje vlastite snage, trebali i dodatnu pomoć. Na braniku zapadnoeurpske kulture i civilizacije oslonjeni su, prije svega, na Marijinu pomoć. Marija je našim pređima bila pomoć, snaga i utjeha. Najblistavije svjedočanstvo Marijine zaštite u dugotrajnom ratovanju s Osmanlijama višeputno je potvrđena Marijina pomoć. Upravo takvo je i štovanje Čudotvorne Gospe Sinjske koji je nastao za vrijeme konkretne borbe, postupno se učvrstio i raširio. Fra Petar Filipović ističe, kako je Božja providnost na poseban način čuvala Sliku Majke od Milosti. Ramski je samostan četiri puta paljen, ali Slika nikad nije nastradala, nego je uz sve nepogode što su ih doživljavali fratri i samostan, odolijevala “…zlobi nekrsta, bijesu janjičara i sili vatre.“ Nije stoga čudo da se već u Rami istinski štovala. Isti Filipović ističe da je posebno opće štovanje Gospine Prilike

SLIKA GOSPE SINJSKE U OKVIRU

započelo s neobičnim čudesnim događajima. U drugoj polovici 17. stoljeća u ramskom samostanu za svećenika se spremao jedan dječak Mialjić. Došlo je vrijeme redovničkog oblačenja, ali on je bio sitna stasa da nije mogao obući fratarski habit. Htjedoše ga otpustiti i vratiti kući. On sav utučen ode pred sliku Majke od Milosti i molitvom zatraži pomoć. I Marija je pomogla. Mialjić je narastao, obukao fratarski habit, dobio ime fra Ivan te je postao “redovnik vridan i kripostan”. To se čudo pročulo nadaleko. Od tog vremena stali su redovnici i vjernici svetu Sliku štovati, a Bog je po njezinu zagovoru obilno dijelio milosti. Povijest Čudotvorne Gospe Sinjske, stoga, nije ništa drugo nego povijest njezinih milosti što ih je hrvatskom vjerničkom puku obilno isprosila, a on Njoj sinovski zahvaljivao. Nakon obrane grada i slavne pobjede 1715. godine naši pradjedovi učiniše zavjet: Na dan Marijina Uznesenja sa svetom Slikom ulicama grada Sinja hoditi, vitešku igru Alku trkati i slavlje slaviti. 

                                                                                            Fra Mirko Marić 

Više o Gospi Sinjskoj čitajte ovdje